
Svašta ljudi snimaju. „Pomolimo se” (Let Us Prey) upravo je jedno takvo „svašta”. Radi se o debitantskom dugometražnom ostvarenju Brajana O’Malija koji je pred publiku, ovim filmom, izašao 2014. godine.

Svašta ljudi snimaju. „Pomolimo se” (Let Us Prey) upravo je jedno takvo „svašta”. Radi se o debitantskom dugometražnom ostvarenju Brajana O’Malija koji je pred publiku, ovim filmom, izašao 2014. godine.

Gle čuda, Amerikanci su „rimejkovali” azijski horor hit; to se nikad ranije nije dogodilo! Zapadnjačku verziju tajlandskog megahita „13: igra smrti” (13: The Game of Death) na svoj način je 2014. godine obradio reditelj Danijel Stam i nazvao je „13 grehova” (13 Sins). Mislim da je već suvišno govoriti da je original 328 puta bolji. No, krenimo redom...

Nije lako komentarisati film koji se teško shvata. Upravo takav je „Klub samoubica” (自殺サークル) iz 2001. godine reditelja Šiona Sona. Ovo delo je postiglo legendaran status među ljubiteljima „art-gor-treš” filma i kao takvo i dalje privlači veliku pažnju i okidač je za diskusije ne temu „šta je pisac hteo da kaže”.

V/H/S serijal se nastavlja. Posle prva dva dela pred nama je i treći, pod imenom Viral, snimljen 2014. godine. Dakle, za one koji nisu upoznati sa ovom franšizom, reč je o još jednom „vešticoblerolikom” filmu (gle čuda, baš ih nema u poslednje vreme). Radnja je, dakle, viđena okom kamere nekog od protagonista ili okom nekog od milijardutristahiljada objektiva koji su se nekako našli na mestu ultrainteresantnog događaja.
![1_ [REC] 4: Apokalipsa](http://punjenipaprikas.com/sites/default/files/touchpro/rec4_teaserposter_70x100_1.jpg)
Genijalni reditelj Haume Balaguero nam donosi novi nastavak REC franšize, četvrti po redu, pod nazivom „Apokalipsa” (Apocalypse). Ovaj film se pričom direktno nadovezuje na drugi deo, umnogome verovatno namerno, ignorišući treći koji uopšte nije trebalo da postoji, jer je kvalitetom više sličan seriji „Selo gori, a baba se češlja” nego svojim proslavljenim prethodnicima iz ovog serijala.

„Šta reći, koju posluku porati?” Upravo ovim citatom jednog poznatog gospodina, zvezde Jutjuba, možemo da počnemo analizu ostvarenja „Kako gore tako dole” (As Above, So Below) iz 2014. godine. Ovo je ko zna koji po redu film rađen „vešticoblerovskim” stilom. Dakle, radnju pratimo iz prvog lica, kroz oči, to jest objektiv osobe koja snima neverovatne događaje u kojima su se junaci ove priče našli.

Prednastavak horor hita „Prizivanje zla” (The Conjuring) od prošle godine nažalost nije došao sa Džejmsom Vanom, velikim horor majstorom današnjice, već sa čovekom koji nam je doneo „hitove” kao što su „Mortal Kombat: Uništenje” (Mortal Kombat: Annihilation) i „Efekat leptir 2” (The Butterfly Effect 2). Mislim, dakle, da nema potrebe da nagalašavam da je količina skepse pre gledanja filma bila na maksimumu, a na kraju je bilo jasno da je bila i opravdana.