Body
Živimo u vremenu u kom su mladost i vitalnost kategorije koje čine dominantan deo našeg života i odnosa prema njemu. Čini se da se već i zaboravilo na značenje reči ''ostariti dostojanstveno''. Vreme je donelo nova tehnička otkrića, poboljšalo standard života, medicina je napredovala i ne samo da se smanjila stopa smrtnosti, već se i ide ka tome da se ona ''u širokom luku'' zaobiđe. Sve manje smo sposobni da nekome odredimo godište, fizičke mane se ''peglaju'' sa takvom lakoćom a sve to je usmereno ka dvema ključnim kategorijama našeg vremena: lepoti i mladosti.
Kako da uzivam u zivotu-od
Kako da uzivam u zivotu-od kolevke do groba-ako znam da grob postoji. Smrt je strashna, kao shto je strashna i prolaznost, propadljivost i sve ono shto nas podseca na nju. Guranje pod tepih chinjenice da smrt postoji, tako shto se tabuizira i sama starost je neshto shto se odvija na spoljashnjem planu. To shto plastichnim operacijama peglamo bore, ne znchi da peglamo i duh. Moderno chovechanstvo se iz tog razloga nalazi u nekakvom stanju kolektivne senilnosti, ono je toliko staro da je duh uspavan. Duh je ono shto nas chini mladima, shto nam daje sposobnost da volimo i zaista postojimo. Negovati duh, dushu, to je ono shto je najbitnije, sve drugo je maska, laz.
Naravno da svako doba nosi
Naravno da svako doba nosi određenu čar i lepotu, međutim usled sve veće starosne diskriminacije koje društvo, tj. država vrši nad nama, čovek postaje izgubljen i uplašen, i stvara se utisak da je starenje nešto loše. Kada te država otpisuje već posle 30-te (o 40-im i 50- im da i ne govorimo), čoveku ne preostaje ništa drugo no da se pokušaš upustiti u borbu sa prolaznošću i 'odlaganjem' starosti, borbu koju svakako gubiš.