
Ponesen patriotskim zanosom, a podstaknut člankom RTS-a o srpskim rodoljubivim pjesmama[fn]http://www.rts.rs/page/stories/ci/Велики+рат/story/2217/Иза+кулиса/1617276/"Креће+се+лађа+француска".html[/fn], potražio sam i jednu od mojih omiljenih „Jeremija pali topa” koju izvodi Tozovac. Kao predlog mi je na „Jutjubu” izašla i verzija te pjesme iz nekog našeg starog filma „Sreća u torbi”[fn]http://www.youtube.com/watch?v=zsPhVD_wZro[/fn]. Scena počinje kao proslava, i, kada jedan od aktera kaže: „Gasi svetlo, u mraku ko u braku”, saznajemo da je to zapravo neka vrsta momačke večeri (pošto je očigledno da nema žena). Tada se pale svijeće i oni ga nose kroz kuću pokrivenog bijelim plaštom i viču: „Vječnaja pamjat!” Te riječi inače na pravoslavnim sahranama izgovaraju sveštenik i vjerni narod, i one predstavljaju nadu i molbu Gospodu da ime pokojnika bude ponavljano u vječnosti. Dakle, da ne bude zaboravljeno, pošto je ideja – onom koji je zaboravljen, koga niko ne spominje, nema spasenja.
Najveca glupost koju sam
Najveca glupost koju sam procitao u zadnjih mesec dana.
Slažem se, veću glupost
Slažem se, veću glupost odavno nisam pročitao, a pročitao sam jer sam se nadao da ću saznati nešto više o pesmi "šumadinac pali topa"
Ne bi da zakeram, ali pesma
Ne bi da zakeram, ali pesma nije nastala 1914-e već na samom kraju rata pri oslobođenju Beograda. To je zabeležio Žarko Petrović muzikolog u razgovoru sa učesnicima Prvog svetskog rata.